Eminagića konak

Eminagića kuća je tradicionalna bosanska kuća u Tešnju, izgrađena u 19. stoljeću. Smještena je u ulici Ali paše Hećimovića, broj 21. Kuću je izgradila i u njoj stanovala bogata porodica veleposjednika i trgovaca s prezimenom Eminagić, pa je po njima u narodu poznata pod tim imenom. Izgrađena je tradicionalnim sistemom gradnje tzv. ćerpićem (kombinacija zemlja slama-drvena konstrukcija) kojim su se u prošlosti gradile kuće u Bosni. Porodica je uvijek bila brojna, a u kući je stanovala do 1970-ih godina. Nakon njihovog odlaska kuća je zbog neodržavanja vremenom postala trošna i neuslovna za stanovanje.

Krajem 20. stoljeća kuću je otkupila Općina Tešanj, restaurirala kroz projekat Evropske unije i finansijsku pomoć vlade Federacije Bosne i Hercegovine, a danas je kuća muzej. Sastoji se od podruma, prizemlja i sprata.

Prizemlje kuće se sastoji od hajata (hodnik), magaze, dimaluka (mutvak) i 4 sobe za stanovanje. Porodica je u prizemlju svakodnevno boravila i kuhala.
Najveći utisak u prizemlju daju magaza i dimaluk s otvorenim dijelom do krova. U magazi su se u prošlosti čuvale namirnice, te im je ona zbog svoje svježine služila kao prirodni frižider. Dimaluk je reprezentativan zbog svoje veličine i otvorenosti ka krovu. U središnjem dijelu dimaluka loženo je otvoreno ognjište na kojem se kuhala hrana, a dim je išao prema krovu i vani izlazio kroz 6 otvora (badže). 

U sobama prizemlja danas su izloženi najznačajniji eksponati etnološke zbirke Muzeja Tešanj. Tu se prije svega nalaze izloženi: Kur`an iz kuće, tkani i vezeni peškiri, čevrme, dijelovi tradicionalne ženske nošnje, tkalački stan ... U jednoj sobi prizemlja izložena je i obućarska radionica ranijeg vlasnika rhm. Hajrudina Mulalića, koju je muzeju poklonila Hajrudinova porodica. Jedna soba prizemlja, lijevo od ulaza u kuću, služi kao suvenirnica gdje posjetioci mogu da kupe raznovrsne suvenire, izrađene u Tešnju i s motivima kulturne  baštinetešanjskog kraja.

Na sprat kuće može se doći uz dvoje stepenice (basamake). Sprat je unprošlosti služio za stanovanje, a sastoji se od prelijepe divanhane, 5 soba, dimaluka za sušenje mesa i dva hodnika. U divanhani se sjedilo, družilo, razgovaralo. Divanhanu krase ograda, rezbaren namještaj, mušepci na prozoru, i izložena tradicionalna muška i ženska nošnja iz Tešnja. Najljepša soba na spratu je begova soba gdje su otac i majka porodice odmarali i uživali u slobodno vrijeme. Sobu ukrašava rozeta na stropu i tradicionalni namještaj s ćilimom, sećijom, peškunima, mangalom, tkanim i vezenim jambezima i zarovima. Soba daje prelijep pogled na tešanjsku Gradinu i čaršiju gdje se u prošlosti trgovalo.

Eminagića kuća je 2005. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a danas je mjesto koje nas vraća u jedno davno prošlo vrijeme gdje se može osjetiti kako se živjelo u kući građenoj po mjeri čovjeka. To je mjesto gdje je postignut sklad između čovjeka i kuće, odnosno doma i prirode.
Kuću, koja je danas depandans Muzeja Tešanj godišnje u prosjeku posjeti 3000-4000 stranih i domaćih posjetilaca i učenika, od čega su oko 50 posto strani turisti. Među njima dominiraju turisti iz regiona, te Njemačke, Austrije, Italije i zemalja Skandinavije. U ljetnim mjesecima u kući se održavaju različitikulturni događaji.

Kuća plijeni svojom ljepotom i duhom, dočekujući svakog gosta iskrenom dobrodošlicom u njen ambijent. Ako se nađete u blizini ove tešanjske i bosanskohercegovačke ljepotice, nemojte propustiti priliku da je posjetite i uživate u njenoj ljepoti. Ako dođete u kuću vratiti ćete se u prošlost, osjetiti kulturu stanovanja iz 19. stoljeća, vidjeti najznačajnije predmete etnološke zbirke Muzeja Tešanj, a možete i popiti tradicionalnu bosansku kahvu ili domaći sok iz tešanjskog kraja.

Ako dolazite iz pravca Sarajeva ili Doboja na putu M-17, znak će vas uputiti prema Gradini, a blizu Gradine će vas uputiti prema kući. Ako dolazite iz pravca Banja Luke preko planine Borja ili iz Teslića, idite cestom M-4 Doboj-Teslić i u Jelahu će vas znak uputiti prema Eminagića kući.